Britanski premijer Winston Churchill je pozvan na sveučilište Cambridge da održi motivacijski govor studentima toga sveučilišta. Dekan ga je najavio kao najboljeg govornika današnjice čije riječi mogu izmjeniti svačiji život. No popevši se na govornicu izrekao je samo jednu rečenicu, sišao s govornice i u tišini napustio dvoranu. Iako su mnogi bili razočarani kratkoćom govora tek su kasnije shvatili snagu njegove poruke. Njegova jednostavna rečenica nije bila ništa novo ali iz usta čovjeka koji je stvarao povijest imala je doista titansku snagu. Nikada, nikada, nikada nemojte odustati.
Kako ste se osjećali kada ste pali na ispitu? Kako ste se osjećali kada vas je napustilo vaš prijatelj? Kako ste se osjećali kada je vaš glavni projekt propao? Što ste radili iza toga? Jeste li se povukli u samoću i pokušali zacijeliti svoju tugu? Jeli vas to iskustvo zaustavilo na putu kojim ste krenuli?
Često nas naime neki nenadani negativni događaj potpuno promijeni. Udar koji dobijemo izbaci nas iz ringa i povlačimo se, počinjemo živjeti život u ofenzivi i bijegu. I što iza toga ostaje? Široko more poraza. O koliko god podjela pričali na svijetu postoji samo jedna podjela ljudi: oni koji idu dalje, i oni koji odustaju.
Mnogo puta sam bio svjedokom kako su neka djevojka ili mladić odustali od svoga cilja kada bi doživjeli neki poraz, bilo da se radi o porazu na natjecanju ili da se radi o nekom važnom životnom cilju. Koliko god im tada govorio o upornosti i neodustajanju njihovo ponašanje je govorilo kao da su sve lađe potpnule. Nakon toga predali bi kormilo svoga broda na upravljanje drugima i vratili se u svoj razčarani život.
S druge strane vidio sam mnoge ljude koje problemi i udarci nisu uništili već su ih štoviše učinili jačima. Na svaki poraz oni bi odgovorili pojačanim trudom, voljom i zalaganjem. Takvi bi nakon samo malo vremena ostvarili svoj cilj i krenuli dalje.
Zato mislim da je to jedna od najvećih razlika o kojoj trebamo neprestano govoriti. Neminovno je da svakoga dana dolaze porazi na mnogim područjima na kojima se nalazimo ali je ključno pitanje kako se mi prema njima odnosimo. Što od njih učimo? Kakve nam poruke oni šalju? Kakvi iza toga možemo izaći? I sama nam poslovica govori da nas ojača ono što nas ne uspije uništiti. Zato je potrebne razvijati mnoge vrijednosti koje će nas nositi onda kada sve krene loše po nas. Vjera zasigurno mora biti na prvom mjestu jer onaj koji vjeruje posljednji odustaje.
Zato se nemojte miriti sa situacijom u kojoj se nađete kao gubitnik već tražite njene pozitivne strane, pokažite svoju unutarnju snagu i živite drugačiji život. Samo to vas može odvesti u budućnost kakvu želite. Uporni budite.
Mario Žuvela
