Velik dio problema u našim životima počinje nepotrebnim ulaskom u život drugih!

Uvijek smo bili oni koji su odmjeravali druge, prosuđivali tuđe postupke, osuđivali njihove pogreške a prema sebi smo rijetko kada gledali.

Prolazilo je vrijeme a naš je fokus cijelo vrijeme bio usmjeren na nekoga s čijim životom nismo imali mnogo veze, nekoga na čije odluke nismo mogli utjecati, nekoga čiji život nismo mogli ni malo mijenjati. Zaboravili smo na sebe, zaboravili smo da smo prije svega pozvani oblikovati svoj život.

Nismo primijetili kako su se stvari u nama mijenjale. Nismo osjetili koliko se krivnje povećalo u nama, nismo prepoznali koliko je uvrijeđenosti naraslo, nismo bili svjesni koliko je ljubomore i zavisti ostalo u svim porama našeg bića. Nismo vidjeli nezadovoljstvo koje buja, nemire koje se talože, strahove koji se množe, povrede koje se gutaju, osvete koje se spremaju, glume kojima smo prikrivali sve ono što smo bili.

Treba jednom prestati voditi računa što tko misli, što će tko reći, kako će tko gledati i pogledati što je ono što smo u sebe spremili. Ima stvari koje nam moraju biti prioritet s ove strane mora, ima trave koju je potrebno njegovati u našem vrtu, ima osjećaja koji traži da odgovorimo iz vlastitoga srca a ne onako kako bi to bilo poželjno sa strane drugi. Ne živi se život sa zanimacijom što se događa s drugima a  altruizam nije zabadanje nosa u tuđe stvari.

Velik dio problema u našim životima počinje nepotrebnim ulaskom u život drugih. Tužno je što ponekad ne ulazimo u tuđi život da zacijelimo ranu, nego da samo gledamo, ne ulazimo da budemo rame na koje se mogu nasloniti već rame koje će se odmaknuti kada je najteže. Čuvajmo svoj mir ne ugrožavajući mir drugih, ali ne budimo oni koji će u tuđim životima biti još jedna rana, već melem za ranu i suputnik u teškim trenucima.

Mario Žuvela

Prijatelj vašeg uspjeha