Vrijeme za brigu

Nakon što sam objavio knjigu Redovnik koji je prodao svoj ferari bio sam preplavljen pismima čitatelja. Zahvaljujući onome što su pročitali njihovi su se životi izmijenili i postali su sretniji, ispunjeniji i smireniji u ova stresna vremena.

Mnoga pisma su mi stizala od ljudi koji su imali toliko obaveza na poslu da su i najveći dio svog slobodnog vremena provodili u razmišljanju o onome što ih čeka kada se vrate na posao. Izgubili su sposobnost da se smiju, vole i dijele radost s obitelji jer su bili obuzeti poslovnim obavezama.

Previše ljudi gubi najbolje godine svog života na neprestanu brigu. Brinu se zbog posla, računa, okruženja i djece. Međutim, svi mi, negdje duboko u sebi, znamo da se većina onoga zbog čega se brinemo zapravo neće desiti. Kao što je to divno rekao Mark Twen: “Imao sam mnogo nevolja u životu; a neke od njih su mi se zaista i desile.”

Moj otac, koji je izuzetno mudar čovjek i koji je izvršio snažan utjecaj na moj život, jednom prilikom mi je rekao da je znak u sanskrtu kojim se obilježava riječ za vatru koja spaljuje mrtve veoma sličan znaku kojim se obilježava riječ za brigu. “Baš me čudi”, rekao sam. “Ne bi trebalo da te to čudi, sine”, blago je odgovorio moj otac. “Vatra spaljuje mrtve, a briga žive.” Iz osobnog iskustva znam u kojoj mjeri stanje neprestane brige može da utječe na kvalitetu života. Kada sam se približio tridesetoj, izgledalo je da sam na dobrom putu da uspijem. Diplomirao sam pravo na jednoj od najprestižnijih škola za pravnike, radio sam kao službenik u sudu i dobijao prilično zahtjevne predmete kao advokat. Međutim, prečesto sam naporno radio i pretjerano brinuo. Budio sam se ponedeljkom ujutro s mučninom u stomaku i osjećanjem da gubim svoj talenat na posao koji nije u skladu s mojom ličnošću. Zato sam počeo da tragam za načinima da poboljšam svoj život. Najprije sam se okrenuo knjigama koje su se odnosile na razvoj ličnosti i kvalitete vođe, gdje sam naišao na niz korisnih savjeta za uravnotežen, smislen život ispunjen mirom. Jedna od jednostavnih strategija koju sam naučio da primjenjujem da bih savladao brigu bila je da ograničim vremenski period u kome ću se zbog nečega brinuti – danas ga nazivam “vrijeme za brigu”.

Veoma je lako provesti sate u razmišljanju o nekom problemu sa kojim se suočavamo. Umjesto toga ja vam preporučujem da odredite vrijeme tokom koga ćete se brinuti recimo pola sata svake večeri.  Tokom tog perioda možete se posvetiti jadikovanju nad problemom i razmišljanju o teškoćama. Međutim, kada prođe pola sata, morate naučiti da ostavite probleme za sobom i radite nešto produktivnije, kao što je odlazak u šetnju, čitanje knjige koja će vas nadahnuti, ili iskren razgovor s nekim koga volite. Ako tokom dana i dalje osjetite potrebu da se brinete, zapišite u dnevnik što je to što vas brine i potom se tome posvetite tek uvečer. Ova jednostavna ali djelotvorna tehnika će vam pomoći da postepeno skratite vrijeme koje provodite brinući se i na kraju ćete u potpunosti uspjeti da se oslobodite te navike.

Robin Sharma

Prijatelj vašeg uspjeha