Zajedničke vizije i ciljevi važni su za sklad obitelji

Ništa značajnije ne može učiniti otac za svoju djecu, nego to da voli njihovu majku.” J. J. Rousseau

 

Ako slijedimo neke znanstvena određenja obitelji, ona je organiziran sustav odnosa više članova vezanih srodstvom i u stalnoj međuovisnosti. No da pitamo bilo koga, svi imamo neku svoju definiciju, viđenje obitelji i onog što ona nama znači. I većina povrh krvnog srodstva stavlja osjećaj zajedništva, potpore, emocionalne sigurnosti, osjećaja ljubavi i pripadnosti, zajednički jezik obitelji, dijele li članovi slične poglede na svijet, koliko i kako članovi provode slobodno vrijeme unutar obitelji, jesu li obitelj imenovali kao prioritet ili stavili na milost nebitnim stvarima, uče li i mijenjaju li se zajedno. Nekad je bio važan egzistencijalni opstanak obitelji i zajednički rad, danas je važan emocionalni opstanak.

Često se priča o problemima s kojima se današnje obitelji susreću, no rijetko je naglasak na odnosu majka-otac. Negativan i turbulentan odnos među roditeljima donosi kaos i probleme cijeloj obitelji. U korelaciji je s problemima u ponašanju djece, školskim neuspjehom, djeca traže izlaz i utjehu u raznim destruktivnim aktivnostima.

Kod zadovoljne i sretne djece stanje je naočigled drukčije. Oni se osjećaju sigurno, samopouzdano, vode ih pozitivni ciljevi, imaju više energije za učenje, provode slobodno vrijeme s roditeljima, ostvaruju kvalitetne prijateljske odnose.

Ljubav i komunikacija među roditeljima

Autori Psihologije braka i obitelji ističu da je za djetetov školski uspjeh vrlo važna međusobna roditeljska ljubav, odsutnost zlostavljanja i zajednički ciljevi. Kao najvažniju odrednicu kvalitetnog roditeljstva ističu očevo shvaćanje zajedništva u rješavanju problema. Ako otac shvaća važnost napredovanja obitelji kao zajednički cilj oba supružnika, pomaže ženi u svim aspektima odgoja djece.

Možemo djetetu željeti sve najbolje, ali način na koji njegovi roditelji postupaju jedno prema drugom urezuje mu se u pamćenje više od svega ostalog. Dijete primjećuje komunikaciju između roditelja, koliko se međusobno podupiru, zajedno zabavljaju, kakvi su jedno prema drugom ako dođe do nesporazuma, kakve su im zajedničke aktivnosti van odgoja djece i posla, koliko poštuju jedno drugo.

Što mislite kako vas vaša djeca vide? Jesu li zadovoljna time?

Prema knjizi Sedam glavnih pogrešaka roditelja, prvo mjesto zauzelo je zanemarivanje partnerske veze i potpuno posvećivanje supružnika djeci što dovodi do sukoba i razvoda, čime se nameće zaključak da je očito jedino pravilo koje je moguće donijeti – važnost njegovanja svih odnosa u koje su članovi obitelji uključeni.

Individualna neovisnost i bračna privatnost

Brojni istraživači ističu neke elemente kvalitetnog partnerskog odnosa važne za razvoj kvalitetne obitelji kao što su:

– gajiti pozitivne misli i osjećaje za partnera

spremnost na krizne trenutke

suradnički život, provođenje zajedničkog vremena

aktivno slušanje i uvažavanje partnerovih misli i osjećaja

– povremeni pregled i pojašnjavanje vlastitih i zajedničkih ciljeva, interesa, prijateljstava

izbjegavanje kritiziranja, uvreda, osude partnera

U priručniku za roditelje i djecu Lijepo je biti roditelj također se nalaze najvažnije poruke o održanju dobrog braka kao što su: uspostavljanje granica individualne neovisnosti unutar bračne zajednice, izgradnja područja bračne privatnosti – važno je odvojiti prostor i vrijeme koje se ne smije žrtvovati poslom ili bilo kojim drugim obvezama supružnika, održavanje pozitivnih iluzija – razdoblje zaljubljivanja i romantike.

Kvalitetan brak temelj je za kvalitetnu obitelj, a odnos roditelj-roditelj model je djetetu za ponašanje u njegovim vezama s drugim ljudima. Dopuštajući raspad obitelji prepuštamo odgovornost današnjoj kulturi da odgaja djecu što je, imajući u vidu razne kulturne i društvene utjecaje danas, vrlo riskantno.

Želimo li uistinu odreći se važne roditeljske uloge i dati moć drugima (medijima, osobama, bilo kome) da odgajaju našu djecu?

Poput kineskog bambusa

Više nego ikada važno je da budemo odgovorni prema svojoj obitelji i budemo njene vođe jer djeca više nego ikada trebaju strukturu, podršku, savjete, iskustvo roditelja. Sjećam se pričice o kineskom bambusu. Kad se posadi sjeme te biljke, tijekom četiri godine rasta ne vidi se ništa osim tankog izdanka. Ali u petoj godini rasta bambus naraste 32 metra! Slično je nekad i u obiteljskim odnosima – trudimo se, ulažemo vrijeme, činimo sve što možemo, ali kao da nema nikakvih rezultata. Međutim, strpljenjem i trudom dođemo do “pete godine” kad nas iznenade pozitivne promjene i stanje u obitelji.

Možda se može, kao najvažnije, reći da je bitno nikada ne odustati od kreiranja zajedničke vizije i ciljeva u obitelji, biti joj predan, stvarati zajedničke uspomene i čuvati taj dio svemira od negativnih vanjskih utjecaja.

Možemo li već danas smisliti načine kako obitelj staviti na prvo mjesto koje zaslužuje?

Antonia Radeljak, dipl. ped. Izvor: www.roditelji.hr/

Prijatelj vašeg uspjeha