Zašto nevolje treba gledati kao šanse?

Nema čovjeka koji nije doživio neko negativno iskustvo. Mnogo više je onih kojima je život galerija takvih iskustava.

Gubitak partnera, prijatelja, posla, prevara, izdaja, napuštenost, sramota ili nešto drugo samo je jedan mali dio te priče.  Dok su s jedne strane neki za to negativno iskustvo pokazivali znakove zahvalnosti, držeći to iskustvo putem koji ih je doveo do najbolje verzije njih samim, drugi su to iskustvo gledali kao put u propast kao svoj najveći poraz i promašaj.  Zašto su toliko velike oscilacije u viđenju istog događaja?

Sjetimo se priče o gusjenici i leptiru. Kada se jednoj gusjenici pojavio maleni otvor na čahuri neki je čovjek gledao kako se satima muči da bi izvukla svoje slabašno tijelo kroz taj otvor. Kada je stala i kad se činilo da ne može dalje čovjek je odlučio pomoći leptiru: uzeo je škare i razrezao čahuru. Leptir je s izašao ali nikada nije poletio. Čovjek je doista imao dobre namjere ali zapravo mu je učinio samo medvjeđu uslugu.

Teško je povjerovati da se sve u životu događa s nekim razlogom ali ukoliko na taj način promatramo svijet učinit ćemo da će mnogi tragični događaji u našim životima postati odskočne daske za nešto mnogo bolje u životu. Sve je dakle u našoj percepciji odnosno u našem tumačenju onoga što nam se događa. U životu tek kada prođemo određenu točku počinjemo to razumijeti, dok su nam prije toga oči i um zatvorene za takvo što.

No da bismo do takvog razmišljanja došli moramo prije toga vjerovati u njega. Što prije povjerujemo prije ćemo tu tešku sadašnju sliku stvarnosti vidjeti kao neki veličanstvni mozaik u budućnosti. Naš je izbor da nevolje gledamo kao šanse a ne kao smrtonosne udarce. Zato mnoge loše stvari koje u našim životima izgledaju slučajne ili zlonamjerne možemo prihvatiti kao gubitak koji u konačnici postaje dobitak.  S njima i mi postajemo pobjednici.

Mario Žuvela

Prijatelj vašeg uspjeha