Zašto sam prestao čekati prilike?

Prestao sam čekati prilike jer ne želim više zavaravati sebe da će u budućnosti biti nešto drugačije nego što je sada.

U budućnosti se mogu nadati samo onim promjenama koje sam prethodno pripremio. Kao što poljodjelac na njivi ne može očekivati plodove čija sjemenja nije prehodno posijao i njegovao, tako ni ja ne mogu očekivati da će se dogoditi nešto prekrasno samo zato što ja to želim ili osjećam da se to može dogoditi.

Prestao sam čekati prilike jer cijenim svoju sadašnjost, jer ljude i situacije koje sada vidim oko sebe shvaćam kao prilike, izazove za produbljenje odnosa, mogućnosti da pokažem osjećaje i uplovim u luku divnih osjećaja koje primam od drugih. Nema smisla očekivati to od ljudi u budućnosti kada svi oni jednako tako žive u sadašnjosti i ako sada nismo u stanju ostvariti kvalitetu odnosa neće to biti moguće niti u budućnosti.

Prestao sam čekati prilike jer sam shvatio da na niti jednoj prilici neće pisati da je prilika, ako nemam oči i uši da to primjetim ništa mi koristiti neće. Ne postoji idealan splet okolnosti, ne postoje idealni vremenski uvijeti, postoji jedino ono što sada možeš i želiš napraviti. To što sada kockice nisu posložene onako kako ja želim znak je da ih posložim ne očekujući da će to netko učiniti umjesto mene a da ću ja preuzeti zasluge.

Prestao sam čekati prilike jer sam ih predugo čekao i izgubio previše života, izgubio sam previše vremena očekujući pravo vrijeme a onda shvatio da je ljudska priroda tako podvojena i da se čovjek iste stvari istovremeno plaši i želi je. Treba nekada manje razmišljati a više pustiti osjećajima da nam kažu što učiniti, sve ostalo naučit će nas iskustvo i prilike koje smo pritom iskoristili. Sve ostalo je samo povijest našeg života.

Mario Žuvela

Prijatelj vašeg uspjeha