Zašto se ne trebamo boriti sa strahom?

Mnogi ljudi strah doživljavaju kao izuzetno negativno osjećanje koje ih limitira da rade ono što žele. Istina je da strah kao nijedno drugo osjećanje vas ne može limitirati u onome što radite osim ako vi odlučite drugačije.

Strah postaje ograničenje i pretvara se u patnju kada odlučimo da se borimo sa njim, da ga neprihvatamo i bježimo do njega. Kada prestanemo to da radimo strah se sam povlači, jer nije prirodno a ni korisno živjeti stalno u strahu. Navst ću osnovne razloge zašto se ne treba boriti sa strahom:

1. Što se više borite sa strahom to on više ustrajava – opiranje strahu dovodi do njegovog održavanja jer je organizmu potrebno više vremena da se smiri. Kada se opirete strahu vi ustvari šaljete vašem mozgu signal da opasnost još nije prošla. Kada odustanete od borbe sa strahom on prolazi i to je signal za mozak da nema očekivane opasnosti ili da je ona prošla.

2. Što se više borite sa strahom on je neprijatniji – borba sa strahom dovodi do stvaranja neprijatnog unutrašnjeg konflikta koji se manifestuje kroz stezanje tijela, neprijatne tjelesne senzacije, unutrašnjeg pritiska i posljedično intenzivnog osjećaja umora i iscrpljenosti. Ako se ne borite sa strahom, strah prolazi bez tih neprijatnih osjećaja, neprijatnost je manje intenzivna i kada strah prođe osoba se ne osjeća umorno i iscrpljeno.

3. Što se više borite sa strahom to on duže traje – borba sa strahom dovodi do toga da strah traje dosta duže, što je samim tim i neprijatnije. Ako se ne biste uopće opirali strahu on bi trajao oko 90 sekundi do dva minuta. Ako se borite sa strahom i anksioznosšću, strah može trajati satima.

4. Što se više borite sa strahom to je manja šansa da ćete ga se dugoročno oslobiti – borba sa strahom je neprihvatanje straha, ignoriranje jednog dijela vaše unutrašnje, psihičke realnosti. To ne dovodi do smanjenja straha, već naprotiv sprječava vas da ga priznate, suočite se sa njim i otpustite ga, pustite ga da sam ode.

5. Kada se borite sa strahom pojačavate sebi osjećaj bespomoćnosti ili stvarate ljutnju na sebe – pošto je borba sa strahom unapred osuđena na propast, jer se strah ne možete pobjediti, taj neuspjeh u suzbijanju straha kod osobe može pojačati osjećaj bespomoćnosti ili čak ljutnje na sebe. Osoba se osjeća bespomoćno jer misli da ne može sebe da kontrolire, odnosno ne može da kontrolire strah. Kada bi osoba prestala da suzbija strah on bi ionako sam prošao i osoba ne bi imala razloga da se osjeća bespomoćno. Neke osobe misle da one nebi ni trebale da osjećaju strah ili da reaguju strahom u nekim situacijama za koje one svjesno misle da nisu opasne. Ako osoba reagira strahom to ne znači da je ta osoba slaba ili da nije hrabra. Hrabre osobe takođe osjećaju strah ali urade ono čega se plaše i povrh toga što osjećaju strah. Dakle, hrabrost nije odsutnost straha već naprotiv suočavanje sa njim.

Mnogi ljudi žele da razumiju svoje iracionalne strahove odnosno žele da znaju zašto reaguju strahom u nekim situacijama koje nisu same po sebi opasne i u kojima drugi ljudi ne reaguju strahom. Iracionalni strahovi govore drugim jezikom, jer njih stvara onaj dio ličnosti koji nije racionalan. Iracionalni strahovi imaju simboličko, preneseno a ne direktno, bukvalno značenje. Da biste ih shvatili morate prevesti njihovo značenje. Na primer, strah od zatvorenog prostora nije strah od zatvorenog prostora, nego je riječ o strahu od straha da osoba neće moći da pobjegne od neprijatnog iskustva kojeg se plaši a to je strah. Strah od visine i otvorenog prostora je često strah od gubitka granica i strah od ranjivosti. Strah od samostalnog kretanja i udaljavanje od kuće ili drugog sigurnog mjesta (agorafobija) često može biti strah od odvajanja i samoće. Strah od gubitka kontrole (ili strah od ludila) je strah od suočavanja sa strahom. Strah od prljavih stvari je strah od suočavanja sa vlastitim osjećanjima koje osoba osjeća prljavim, gadnim i nepodnošljivim. Fobijski strahovi (na primjer strah od insekata i sl.) mogu često predstavljati strah od gađenja i sličnih neprijatnih osjećanja. Strah od smrti i slični strahovi (strah od bolesti, strah od krvi itd.) mogu predstavljati strah od osjećaja praznine, strah od samoće itd.
Dakle, iracionalni strahovi su strahovi drugačije prirode od takozvanih realnih strahova i oni dolaze iz unutra, iz podsvijesti. Ove strahove je moguće nadići osvješćivanjem i prihvaćanjem, što i predstavlja osnovu rada sa strahovima u svakoj dobroj psihoterapiji.

Dr. Vladimir Mišić, www.vaspsiholog.com

Prijatelj vašeg uspjeha