Zašto uvijek mislimo da je bolje ondje, nego ovdje?

Zašto uvijek mislimo da je bolje tamo negdje na drugom kraju svijeta, nego ovdje gdje se sada nalazimo?

Zašto uvijek u nekoj dalekoj prošlosti ili nekoj neizvjesnoj budućnosti stavljamo zlatna vremena, a vremena u kojem živimo gledamo najlošijima koja su ikada bila? Zašto uvijek mislimo i tvrdimo da je ljepše i bolje ono što imaju drugi, nego ono što imamo mi? Koliki će dio života proći dok ne shvatimo da nam zbog tog razmišljanja odmiče ono najbolje od života.

Zašto uvijek mislimo da bismo bilo sretniji u nečijoj tuđoj koži, a ne u svojoj? Što je to u našoj prirodi što nas uvijek tjera da bježimo sa mjesta na kojem se nalazimo u neke nepoznate i daleke predjele, tražeći nešto što ni sami nismo sigurni, a onda na koncu shvatimo da sve to što smo tražili nalazi se u nama. No nažalost nekada do toga saznanja potreban nam je cijeli život da bismo shvatili nešto što nam je pred očima.

Zašto, dok su nam najveća blaga pred nosom, tražimo nešto sa strane dok na koncu ne izgubimo sve ovo vrijedno i dragocijeno? Zašto potvrde o vlastitoj vrijednosti tražimo od nekoga čija je vrijednost upitna, i onda kada nam je dade potpuno zadovoljni uživamo u saznanju kojeg smo sami mogli pretpostaviti. Zašto imamo tako malo vjere u vlastite snage a tuđe snage precijenjujemo i smatramo većima od naših?

Sav procijep je u nama, u našim mislima. Trebamo jednom početi živjeti „sada i ovdje“ a onda ćemo prestati razmišljati o „sutra i ondje“.  Vrijeme koje sada imamo i talenti s kojima sada raspolažemo veliki su kao i sijeme koje ćemo danas položiti u zemlju te njegujući ga nakon nekog vremena dobiti veličanstvene plodove.  Ako danas učinimo sve ono što možemo i ako umijemo biti strpljivi da sačekamo posljedice toga što smo napravili, uskoro ćemo imati život kakav želimo i zaslužujemo, bez da neprestano razmišljamo da je bolje ondje, nego ovdje.

Mario Žuvela

Prijatelj vašeg uspjeha