Zašto uvijek život moramo živjeti unaprijed, a shvaćati ga unatrag?

Zašto uvijek život moramo živjeti unaprijed, a shvaćati ga unatrag?

Zar ne bi moglo biti kao i u svakoj normalnoj školi; prvo naučimo lekciju, a onda je polažemo. Učimo, ali i prepisujemo od drugih, dobivamo dobre ali i loše ocijene. Zašto nam za život ne bi netko jednostavno mogao dati gradivo koje trebamo savladati i reći nam “ovo nauči i dobro ćeš proći”. Istina je da postoje ljudi u našem životu koji nam i u tome pomažu, ali zašto je onda opet toliko puno padova i promašaja.

Zašto uvijek život moramo živjeti unaprijed, a shvaćati ga unatrag? Zašto naše lekcije moraju biti tako bolne? Zašto postoje oni koji žele da padnemo i kada vide da nam loše ide, oni se još žešće požure i sapletu nam nogu? Zašto postoje oni koji daju krivo gradivo, lažu nas što život jest i koji je pravi smisao života. Nude nam neke lažne zabave, opijate i ostale stvari kojima trebamo zaboraviti što je u životu doista važno a što ne?

Zašto uvijek život moramo živjeti unaprijed, a shvaćati  ga unatrag? Pitamo se to kada vidimo kako neki drugi uspijevaju a nama ne ide, i tražimo odgovor na pitanje otkuda oni znaju nešto što mi ne znamo i mogu nešto što mi ne možemo. Ali kada upoznamo te ljude shvatimo da je stvar posve jednostavna, ti ljudi su već prošli pogreške koje smo se mi bojali proći. To su ljudi koji su riskirali, koji su tako brzo padali i ustajali da su svladali školu života.

Zašto uvijek život moramo živjeti unaprijed, a shvaćati ga unatrag? Ali čini se da drugog puta nema. Nema nam tko pokazati kada svatko od nas sad ide svojim putem, kada svatko od nas sam piše svoju životnu priču i kada svatko od nas ima svoj san. Tek u toj perspektivi shvaćamo zašto nam nitko ne može i nije pokazao kako treba živjeti. Ne brinimo za padove, udarce i gubitke, bilo ih je i bit će ih, takva je životna škola i takav je život učitelj, uči nas od onoga od čega smo bili poraženi.

Mario Žuvela

Prijatelj vašeg uspjeha