Živimo u dobu usamljenosti

Zbog čega uništavamo samu bit čovječanstva – našu međusobnu povezanost?

Antropocen, kako su znanstvenici nazvali epohu u kojoj živimo, doba je čovjekovog ogromnog utjecaja na biosferu, ali se po malo čemu razlikuje od ranijih doba.

Ipak, jedna razlika je očigledna: ovo je doba usamljenosti.

Kada je Tomas Hobs tvrdio da u prirodnom stanju, prije nego što je čovječanstvo iznjedrilo autoritete koji će ga kontrolirati, vlada “rat svih protiv svih”, nije mogao više pogriješiti.

Od uvijek smo društvena bića koja u potpunosti zavise jedna od drugih. Naši preci nijednu noć nisu mogli preživjeti jedni bez drugih. Mi smo oblikovani i to u većoj mjeri od bilo koje druge vrste, kontaktom s drugima.

Doba u koje ulazimo, u kojem postojimo potpuno nezavisno jedni od drugih, drugačije je od svih ostalih.

Prije tri meseca objavljena je vijest da je usamljenost postala epidemija među mladim ljudima. Nedavno je isto rečeno za starije.

Ebola nikad neće ubiti toliko ljudi kao ova opaka “bolest”. Društvena izolacija može dovesti do prerane smrti, koliko i pušenje 15 cigareta dnevno, a istraživanja pokazuju da je usamljenost dva puta smrtonosnija od gojaznosti.

Demencija, visok krvni pritisak, alkoholizam i nesreće postaju učestaliji kada se prekine komunikacija među ljudima. Sami ne možemo.

Točno je da su se tvornice zatvorile, da ljudi češće putuju automobilima nego autobusima, da više gledaju Youtube nego što odlaze u kina, ali te promjene ne uspjevaju da objasne brzinu urušavanja modernog društva.

Ove strukturne promjene prati ideologija koja se protivi životu i koja potiče i slavi našu izolaciju od društva. Rat svih protiv svih – kompetitivnost i individualizam – postao je religija modernog doba, koju opravdava mitologija o usamljenim rendžerima, samoizgrađenim ljudima, samostalnim poduzetnicima. Za najdruštvenija od svih stvorenja, koja ne mogu preživjeti bez ljubavi, društvo više ne igra nikakvu ulogu – samo herojski individualizam. Važno je samo pobjediti, a ostalo je kolateralna šteta.

Djeca u Britaniji više ne žele da budu vozači autobusa ili medicinske sestre – više od petine reklo je da samo “žele da budu bogati”. Bogatstvo i slava su jedine ambicije za čak 40 posto ispitanih.

I jezik se mjenja u skladu s tim. Najuvredljivija riječ postala je “gubitnik”. Više ne govorimo o ljudima, nego o individuama.

Jedan od tragičnih ishoda usamljenosti jeste to što se ljudi okreću televiziji, kao utjesi. Čak dve petine starijih ljudi smatra TV svojim najčešćim društvom.

Ovo samolječenje pogoršava simptome bolesti.

Istraživanje ekonomista Univerziteta u Milanu pokazalo je da televizija potiče natjecateljski duh i paradoks visokog dohotka: naime, to što nacionalni dohodak raste ne znači da raste i sreća stanovništva.

Znanstvenici su otkrli da su osobe koje često gledaju TV manje zadovoljne svojim prihodima, od onih koje ga gledaju rijetko. TV ubrzava pokretnu traku hedonizma i primorava nas da još više radimo, kako bismo imali identičan nivo zadovoljstva.

Šta je poanta? Šta dobijamo iz tog rata svih protiv svih? Konkurencija potiče rast, ali rast nas više ne čini bogatijim. Čak i da je to istina, ne bi nas učinila sretnijim.

Čak ni taj jedan posto svjetskog stanovništva, u čijem je vlasništvu 48 posto svjetskog bogatstva, nije sretan. Istraživanje Koledža u Bostonu pokazalo je da osobe sa prosječnim godišnjim primanjima od 78 miliona dolara sebe ne smatraju zadovoljnim, nego paraliziranim anksioznošću, nezadovoljstvom i usamljenošću.

Mnogi su rekli da se osjećaju financijski nesigurnim: da bi stali na čvrsto tlo, vjeruju oni, potrebno im je, u prosjeku, oko 25 posto više novca. Da ga kojim slučajem dobiju, vjerovatno bi im bilo potrebno još 25 posto. Jedan ispitanik je rekao da se neće smiriti dok ne bude imao milijardu dolara na bankovnom računu.

Za te osjećaje rastrgli smo prirodu koja nas okružuje, degradirali uvijete življenja, predali svoju slobodu i zadovoljstvo kompulzivnom hedonizmu bez zadovoljstva u kojem, pošto smo progutali sve ostalo, počinjemo da vrebamo sebe same. Zbog toga smo uništili samu bit čovječanstva – našu povezanost.

Ako želimo prekinuti taj ciklus i ponovo se udružiti, moramo se suočiti sa sustavom koji nas žive jede, a koji smo sami napravili.

Izvor: B92

Prijatelj vašeg uspjeha