Zabluda 1: Roditelji moraju biti dobri uzori svojoj djeci
Roditelji su uzor. Točka. Djeca se mogu vrlo dobro nositi s greškama svojih roditelja, pogotovo ako roditelji preuzmu odgovornost za svoje greške. Djecu zbunjuje kada im roditelji glume nešto što nisu, kad nisu autentični. To se osjeti. Bolje je biti čovjek sa svim svojim plusevima i minusima, i priznati svoje greške, nastojati ih ne ponavljati, sebe radi, ne zato da bi se djecu zavaravalo.
Zabluda 2: Djeca trebaju granice
Djeca trebaju poznavati ljude koji se drže svojih granica. Takvi znaju reći: “To ne želim.” Ili: “Sad je dosta. Želim pola sata biti sama.” Netočno je da djeca trebaju granice za svoj razvoj. Mnogi previše ograničavaju svoju djecu i uče ih krivo o tome što je moguće a što nije.
Zabluda 3: Otac i majka ne smiju se ne slagati pred djecom
Nema para koji uvijek isto misli. Nemoguće je u svemu se uvijek slagati. Ipak, mnogi roditelji se opterećuju time, da se pred djecom moraju uvijek slagati, kako ne bi zbunili djecu. Ali time jako podcjenjuju svoju djecu: Djeca brzo uče da različiti ljudi imaju različite vrijednosti i granice. I važno je da to nauče.
Izvor: Brigitte