Strategija br. 1: Potičite ono najbolje u djetetu
Svako dijete u nečemu je bolje od ostalih, ali ono toga nije svjesno, već jednostavno ono radi dobro ono što mu “leži”. Svaki roditelj treba da prati razvoj svoga djeteta, na vrijeme da uoči njegove sposobnosti i da ga u toj oblasti podstiče. Nije važno da li je dijete vještije u vezivanju vezica (što ukazuje na dobru motoriku i koordinaciju pokreta) ili u crtanju, već je važno da se određena sposobnost od najmlađeg uzrasta zapazi i podržava.
Strategija br. 2: Pažljivo slušajte!
Roditelji moraju pažljivo da saslušaju sve što dijete ima da kaže, bez obzira na to da li je u pitanju prepričavanje nekog vama nevažnog događaja ili sadržaja nekog crtaća. Nije pametno ako roditelj postavlja djetetu pitanja, a da pri tom nema strpljenja da sasluša njegov odgovor. Pored toga, kada odlučite da određeno slobodno vrijeme posvetite svome djetetu, nemojte da dozvolite da Vam išta odvlači pažnju! Budite prisutni tijelom, duhom, emocijama i svim ostalim čulima.
Strategija br. 3: Govorite ono što mislite…
Postavite pravila ponašanja u svojoj obitelji, ali ne samo za dijete, već ih se i sami pridržavajte! Kada kažete djetetu da nije zdravo da hoda boso, onda se potrudite da i vi uvijek imate papuče na nogama! Ili, ako ubjeđujete dijete da mora da jede špinat i grašak da bi poraslo i postalo veliko i snažno, onda i vi sa slašću morate da jedete to povrće. Pored toga, ukoliko imate više djece, onda ista pravila moraju da važe za sve. Dakle, nema dvostrukih standarda! Veoma je važno da budete iskreni i djetetu govorite ono što mislite, kao i to da nakon izvjesnog vremena ne mijenjate svoj stav. Ako ga i promijenite, za to morate da imate valjan argument. Ne zaboravite da djeca sve pamte!
Strategija br. 4: Ispunjavajte sva obećanja
Ako djetetu obećate da ćete ove subote ići u kazalište lutaka, onda neka to bude TA subota, a ne neka druga. Ili, ako mu “obećate” da će biti kažnjeno zbog nečega što podliježe kazni, onda nemojte da mijenjate svoju odluku. U protivnom, dijete će shvatiti da riječ ne mora da se poštuje, kao i da se obećanja ne moraju ispunjavati, pa će vremenom i ono početi da daje “prazna” obećanja tek toliko da bi “zadovoljilo” formu. U dužem vremenskom periodu, nedosljedno ponašanje roditelja može da uzrokuje i nedosljednost u ponašanju djeteta i tada za to ne možete okriviti dijete, već sebe.
Strategija br. 5: Mislite i ponašajte se pozitivno
Iako ste svakodnevno opterećeni obavezama, problemima, računima i ostalim nevoljama, dijete za to nije krivo i to uvijek morate da imate na umu. Ako vas na poslu iznervira šef ili ne dobijete očekivanu platu, ne smijete da negativnu energiju unosite u kuću, jer će dijete to protumačiti da je ono nešto skrivilo i da ste zbog njega neraspoloženi. Ma koliko da je to u današnje vrijeme teško, pokušajte da mislite pozitivno i nikada nemojte da dijete dovodite u situaciju da bude zbunjeno. Ako ne možete da istjerate nervozu i nezadovoljstvo iz sebe, onda to objasnite djetetu naglašavajući da vaše ponašanje nije u vezi sa njim, već sa nekim drugim ljudima. Iznenadit ćete se koliko su djeca spremna da sudjeluju u “rješavanju” problema i koliko ne vole da budu po strani. Uostalom, ako podijelite svoju muku sa djetetom na takav način da ono može da vas razumije, možete da očekujete da će ono jednog dana svoje tajne dijeliti sa Vama.
Strategija br. 6: Naučite ih da različito ne znači lošije
U mnogim obiteljima roditelji postavljaju određena pravila ponašanja i ukoliko se njihovi prijatelji, rođaci ili kumovi drugačije ponašaju prema svojoj djeci, oni naglas kritikuju te ljude ne vodeći računa o tome da su djeca mali “sunđeri” koji upijaju svaku riječ. U našem društvu postoje različiti oblici odgoja: neki se rukovode modernim načelima, neki tradicionalnim, neki vjerskim, itd. Važno je da vaša djeca od malih nogu shvate da te različitosti postoje, ali da to ne znači da su djeca koja, na primjer, ne jedu meso, jer su im roditelji vegetarijanci, lošija od njih. To se odnosi i na nacionalne, vjerske i socijalne razlike. Naučite djecu da prepoznaju prave vrijednosti i da prema njima cijene ostale ljude, a ne prema odjeći, nacionalnoj pripadnosti ili materijalnom bogatstvu.
Izvor: Moja Beba
