“Očajna sam”, piše mi jedna mlada žena.
“Išlo mi je sjajno, prošlost kao u romanima.
A sada? Sama, napuštena
nisam više ni za što.
Utjeha su mi samoubilačke misli.
Nikoga nemam. A oni koje imam
brinu se samo za novac.”
Većini ljudi život postaje sve više križni put – unatoč blagostanju:
razočarani, prevareni, poniženi,
uvrijeđeni, izdani, odbačeni.
Zašto ljudi jedni drugima to čine?
Zašto ne mogu jedni drugima
biti radost, pomoć, milost?
Pokušaj svojom dobrotom i svom svojom
obzirnošću biti blagoslov za druge,
za one koji trpe, koji su sami, koji
u svojoj neutješnoj samoći
traže bliska čovjeka, ruku, srce.
Ima ljudi koji više ne mogu vjerovati u sunce kad se mrači.
Nedostaje im malo strpljenja da dočekaju jutro.
Phil Bosmans
