Nakon smrti rabina Mokšea, rabin Mendel di Kotik pitao je jednog od pokojnikovih učenika:
»Čemu je tvoj učitelj najviše pridavao značaja?»
Učenik je malo razmislio, pa odgovorio:
»Onome što je u tom trenutku radio.»
Sve naše brige i stresovi postoje zato što nismo prisutni u ovom trenutku. Bježimo od njega ili da se kajemo zbog prošlosti ili da se brinemo za budućnost. Naš um nije tamo gdje nam je i tijelo. Odvojeni su.
