Čovjek mnoge odluke u životu donosi na brzinu opravdavajući se da nema dovoljno vremena da se njima pozabavi. No jeli promašem život vrijedan nekoliko izgubljenih trenutaka? Kolika je uopće vrijednost vremena kojega imamo? Čini se da mnogi vrijeme uopće ne cijene. Imaju vremena za nekakve tričarije ali za ozbiljno razmišljanje o sebi i budućnosti ne mogu odvojiti niti jedan slobodni trenutak. Postoji jedna poznata priča:
Jednom američkom menadžeru iz Kalifornije iznenada je ponuđen novi posao. Neodlučan što da učini, nazvao je svog prijatelja, savjetnika za poslovne karijere u New York, s druge strane Amerike. “Volim svoj posao i ti znaš da mi je u ovoj tvrtki bilo odlično”, rekao mu je. “Ali, ovakvu je ponudu doista teško odbiti. Ne znam što i kako odlučiti”. Dat ću ti dobar savjet, i to besplatno, ali moraš učiniti onako kako ti sada kažem”, odgovori mu je prijatelj. “Sjedni u vlak i dođi do nas, na drugi kraj Amerike, po savjet”.“Ali, to će potrajati nekoliko dana, ne mogu toliko izbivati s posla. Doći ću avionom”, pobuni se menadžer.“Onda ništa. Tvoja odluka i putovanje vlakom idu ovom prilikom zajedno”, završi savjetnik. Znajući da bi mu prijatelj sigurno mogao pomoći, jer on je ipak najbolji savjetnik za karijere u zemlji, menadžer pristane otputovati vlakom. Tijekom prvih sati putovanja listao je novine. Zatim je promatrao zanimljive jesenje pejzaže kroz prozor vlaka. Onda mu to dosadi pa ode popiti kavu u vagonrestoran.
Vrativši se u odjeljak, dovrši čitanje. Potom otiđe na večeru, popriča s nekim strancem, vrati se do sjedala… Sve je poduzeo da bi potrošio vrijeme. I onda učini ono što davno nije: počne razmišljati! O svom poslu, o karijeri, cijelom dosadašnjem životu, ciljevima koje bi još mogao postaviti, ambicijama, željama, radostima, brigama… Putujući, otkrije da ga to razmišljanje ne umara, već naprotiv. Nestalo je njegove neodlučnosti, postao je samopouzdan, raspoložen. Mnogo prije ulaska vlaka u New York i sam je shvatio što će uraditi s novom ponudom.Prijatelju, savjetniku koji ga je čekao na stanici doviknu:“Ej, zdravo, odlučio sam.
Tvoj mi savjet neće trebati.” “Znao sam to”, odgovori mu prijatelj.“Povremeno se treba odmaknuti od ustaljene točke gledanja. Mogao si to obaviti i u svojoj Kaliforniji, da si tamo našao vremena za sebe. Ovaj ti je savjet važniji od svega čemu si se nadao prije puta, tamo u Los Angelesu.”
Sve nam ovo govori da trebamo ostaviti dovoljno vremena da svaka naša odluka sazrije, da je vidimo u cjelini našega života. Sagledati kontest u kojem ona nastaje može biti zamka jer često ne gledamo šire od našeg dnevnog ili tjednog vidokruga. Treba dakle uvijek sagledati više i dalje od trenutnog, a to se jedino može ako smo u svojoj prirodnoj brzini. To je dakle ono sadašnje vrijeme u kojem reflektiramo sebe i svjesni smo svega. To nije ubrzavanje radi nekog cilja, već prirodni sljed koji je zapravo naša prava svrha. Tek kad budete razvili naviku uzimanja vremena za sebe prije svega drugog vaš će život primiti novu kvalitetu. Ljudi uglavnom svoje vrijeme rasporede na razne aktivnosti, a tek ono vremena što im preostane posvete sebi. Promijenite tu logiku i otkriti ćete bogatstvo življenja sa samim sobom i nasljeđe dobrih odluka.
