Mit: Perfekcionisti su odlučni prevladati sve prepreke na putu do uspjeha.
Istina: Iako su perfekcionisti vrlo uporni, to ima i svoju negativnu stranu. Oni su više od ostalih podložni depresiji, blokovima u stvaralaštvu, socijalnoj anksioznosti (tj. živčanoći u prisustvu drugih) i strahu od prikazivanja vlastitoga rada pred drugima.
Naime, perfekcionisti su uvijek usmjereni na krajnji rezultat, a ne na proces postizanja tog rezultata. Student, primjerice, stalno razmišlja o ocjeni koju će dobiti, umjesto da razmišlja o tome kako riješiti zadatke koji su pred njim. Poslovni čovjek razmišlja o tome kako će direktori ocijeniti njegov izvještaj umjesto da se usmjeri na to da ga što bolje napiše. Ovakva usmjerenost često dovodi do intenzivne uznemirenosti i straha jer nismo usredotočeni na ono što radimo, nego na moguće negativne ishode. Dakako, da nas ovaj strah može samo spriječiti, a ne pomoći nam u ostvarenju cilja.
Mit: Perfekcionisti imaju jaku želju da udovolje drugima i da daju ono najbolje od sebe.
Istina: Perfekcionisti pokušavaju zadobiti ljubav i prihvaćanje.
Perfekcionisti ne samo da ne pokušavaju ugoditi drugima, nego su čak, obično, slijepi na potrebe drugih ljudi. Njihovi visoki standardi i prema sebi i prema drugima sprečavaju ih da vide što druga osoba zapravo želi. Perfekcionizam će prije pokvariti, nego poboljšati njihov odnos s drugima.
Dubravka Miljković i Majda Rijavec
