Jedne hladne večeri, za vrijeme nekih praznika, dječak od šest ili sedam godina stajao je pred izlogom neke trgovine. Nije imao cipele, a odjeća mu je bila sva poderana. Jedna mlada žena, koja je tuda prolazila, zapazila je čežnju u njegovim svjetloplavim očima. Uzela je dijete za ruku i uvela ga u trgovinu. Tamo mu je kupila nove cipele i toplu odjeću.
Izašli su ponovo na ulicu i žena reče dječaku: “Sada možeš da se vratiš kući i neka ti je sretan praznik.”
Dječak je pogledao u nju i upitao: “Da li ste vi Bog, gospođo?”
Ona mu se osmjehnula i odgovorila: “Ne, sinko, ja sam samo jedno od njegove djece.”
Dječak na to reče: “Znao sam da ste u nekakvom srodstvu.”
