1. Ustrajati na govoru o prošlosti
Umjesto razmatranja ponašanja u prošlosti kako bismo dokučili zašto smo se našli u trenutnoj situaciji, zaboravite ju. Razgovor o onome što se dogodilo samo budi negativne emocije i potiče sukob, umjesto da ga razriješi.
2. Pokušavati ‘popraviti’ emocije
Emocije su jednostavno rezultat naše interpretacije i odgovora na svijet koji nas okružuje. Možemo kontrolirati naše ponašanje. Uglavnom ne možemo kontrolirati svoje emocije. A svakako ne možemo kontrolirati emocije drugih ljudi. Kad pokušavamo popraviti emocije, utapamo se u razgovor o nečemu što ne možemo kontrolirati. Time se nađemo zarobljeni u spirali negativne komunikacije koja sukob samo produbljuje, a ne rješava.
3. Požurivanje razgovora o sukobu
Ako je sukob na radnome mjestu narastao do te mjere da traži fokusiran i namjeran razgovor o rješavanju sukoba, to znači da je postao i poslovni problem. Taj vas pak poslovni problem vjerojatno stoji više nego što ste iz prve mislili kad uzmete u obzir plaće uključenih zaposlenika, vrijednost rada koji nije obavljen, trošak loših odluka, utjecaj lošeg protoka informacija, itd. Neriješeni sukob vrlo brzo postaje veoma skup.
Budući da većina ljudi ne voli sukobe, oni žele da se brzo o njima razgovora i da se sukob riješi. Ne žele predugo biti uključeni u emocionalno nabijene rasprave. Zato se zakazuje razgovor u trajanju od 30 minuta do sat vremena, a zatim se sve strane vraća na posao nakon rasprave u povišenom emocionalnom stanju što ih čini manje sposobnima da odrade svoj posao i donesu dobre odluke. To je loš plan.
Vrijeme određeno za razgovora za rješavanja sukoba ovisi o mnogim čimbenicima, no većina razgovora o sukobu vrhunac emocionalne energije doseže nakon 45 minuta do sat vremena. Većina se odluka donosi nakon vrhunca emocionalne uključenosti. Rijetko se dogode prije ili tijekom stanja povišenih emocija. Ako želite riješiti sukob, osigurajte dovoljno vremena da prođete kroz emocije i dođete do plana.
Izvor: Epc.hr
