Nekoga volimo kad su nam njegove ili njezine potrebe i želje podjednako važne kao i naše vlastite.
Smisao je u tome da se ljubav izražava djelima.
Ono što radimo, a ne ono što govorimo, iznova definira ono što jesmo, te do koga nam je stalo.
Mi smo vrsta koja govori i jako smo naklonjeni riječima kad nešto treba objasniti – ili nekoga prevariti.
Najgore je prevariti sebe.
Ono u što odlučujemo vjerovati blisko je povezano s dubokim potrebama – na primjer, sa snom o savršenoj ljubavi kojeg nosimo u sebi, sa bezuvjetnim prihvaćanjem kakvo samo majka može pružiti.
Zbog takvih želja sami sebe varamo na najgori način, podložni smo razočaranjima i prepuštamo se nadi da smo, naposljetku, pronašli osobu koja će nas zauvijek voljeti takvim kakvi jesmo.
Istinska ljubav od nas zahtijeva i hrabrost potpunog otvaranja drugoj osobi.
Gordon Livingston
