Ljudi su skloni vanjskom uvjetovanju osjećaja vlastite vrijednosti. Svaki je čovjek beskonačno vrijedno čudesno djelo s vlastitim i bezuvjetnim pravom. Sebe i druge treba doživljavati kao beskonačno vrijedna bića bez obzira je li lijep, bogat, moćan, socijalno priznat ili nije. Sebe treba prihvatiti i voljeti takvog kakav jest: i svoje jakosti i svoje slabosti. Stavovi prihvaćanja su prvi i najvažniji korak prema promjeni. Ako se čovjek osjeća pod pritiskom, skriva i zatvara, blokira sebe za promjenu.

U odlučivanju i ponašanju neki su previše orijentirani na savjete i očekivanja drugih. Ne smiju se prihvaćati nekritički mišljenja, ocjene, preporuke i savjete drugih. Svaka je greška šansa za učenje. Tko se zbog straha od greške ukoči, prestaje učiti i razvijati se… Tko sam ne odlučuje o svom djelovanju, uništava svoj život.

Ne treba misliti u obliku konačnih odluka, nego u otvorenim procesima, odlučivati uz bezuvjetno samopovjerenje. I naše najmučnije predodžbe samo su konstruirane hipoteze koje nemaju objektivnu vrijednost istine. Promjenom svog pogleda i stava, i najlošiju situaciju možemo učiniti pozitivnom. Prividno negativnu stvarnost u vanjskom svijetu možemo pozitivno oblikovati…

Nepromjenljive aspekte naše sudbine treba s ljubavlju prihvatiti. Unutarnja sigurnost ostvariva je samo povjerenjem i vjerom. Slika o sebi sadrži jakosti, slabosti, osnovna obilježja svoga ponašanja. Nije toliko važno tko i kakav je stvarno čovjek, nego što u posljednje vrijeme vjeruje da jest. Važna je pozitivna realna slika o sebi.

S drugima treba otvoreno razgovarati o sebi. U apsolutnom smislu ne postoje niti slabosti niti jakosti. Čovjek pokazuje obilježja ponašanja koja su u jednom kontekstu jakosti, a u drugom možda slabosti. Potrebno je unutar realističkog interpretiranja iscrpsti sve pozitivno o sebi.

Čovjek se ponaša kako vjeruje da se mora ponašati, i razvija se u tom smjeru. I drugi ga takvima zapažaju i tretiraju. Nitko nije u osnovi neuspješan i beskoristan…

Treba pozitivno gledati, prihvaćati hendikepe kao šanse. Nitko nije savršen. Smisao života nije postati savršen čovjek, nego osobna sreća. Problem nisu slabosti, nego loše postupanje s njima. Vlastita obilježja ličnosti i ponašanja s kojima se otvoreno postupa ne definiraju se kao slabosti i od drugih nisu smatrani slabostima. Treba razvijati pozitivne misli nasuprot negativnim osjećajima. Potrebno je kritički reflektirati i preformulirati svoje osobne poglede na sebe i svoje ponašanje. Sreća i životno zadovoljstvo ne ovise o objektivnim vanjskim životnim okolnostima. Njih određuju čovjekovi unutarnji pogledi i stavovi.

Pavao Brajša

Share.
Leave A Reply Cancel Reply
Exit mobile version