Jedan je čovjek ostavio dječaka samog u čekaonici na aerodromu. Na ukrcaj putnika dječak je stigao prvi. Ušao je u avion, pronašao slobodno mjesto i zavalio se u sjedalo. Malo je gledao oko sebe, a onda je počeo bojati dječju bojanku. Dok je stjuardesa davala upute putnicima sjedio je sasvim mirno. Ostao je miran i kad se avion počeo kretati pistom.
Za vrijeme leta avion je upao u veliku oluju koja ga je počela nositi kao list na vjetru. Turbulencije i iznenadna propadanja aviona izazvali su paniku kod putnika. A dječak je sasvim mirno sjedio na svom mjestu. Jedna putnica, koja je sjedila s druge strane hodnika, sva u panici upitala je dječaka:
“Ti se ne bojiš?”
“Ne gospođo, ne bojim se”, odgovorio je ne dižući oči sa svoje bojanke.
“Pilot aviona je moj otac!”
Puno je situacija u našem životu koje nalikuju avionu u oluji. Često se osjećamo posve nemoćni i izgubljeni. Imamo dojam da ćemo propasti između oblaka da nema nikoga tko će nam pomoći i vratiti nam osjećaj sigurnosti. U tim trenutcima budimo spokojni i imajmo povjerena jer: Naš “OTAC” je pilot.
