Mnogi ljudi svoj neuspjeh opravdavaju različitim teškoćama. Oni misle da je poteškoća uzrok njihovog neuspjeha, no ne razmišljaju dali su u konačnici zapravo oni uzrok te poteškoće. Ovdje ne mislim na one objektivne zapreke koje se pojavljuju u svakodnevnom životu već na one subjektivne koje sami stvaramo i kojih je mnogo više nego objektivnih. Naime mnogi sami sebe unaprijed odrede za neuspjeh i prije nego što su pokušali. Naravo da se to njihovo proročanstvo kasnije i ispunjava jer stvaraju takve pretpostavke. Što učiniti i kako se osloboditi tih unutarnjih poteškoća?
Kada je Dwight Eisenhower, vrhovni zapovjednik savezničkih snaga u drugom svjetskom ratu, napustio vojničku službu postao je rektor sveučilišta Columbia u New Yorku. K njemu je jednoga dana došao neki student, te ga zamolio za promjenu ispitnog roka, jer se loše osjećao. Tražio je drugu priliku jer se želio bolje pripremiti. Eisenhower je upitao studenta: “Zar ste možda bili bolesni?” “Nisam bio bolestan, nego sam se loše osjećao”, glasio je odgovor. “Dragi prijatelju”, okrenuo se tada i drugim studentima, “dragi prijatelji, većinu velikih i značajnih djela u svijetu izvršili su ljudi, koji su bili loše raspoloženi ili čak i bolesni. Kažem, čak i bolesni. Neki su upravo zbog bolesti bili čak još marljiviji, jer su osjećali, da će im inače ponestati vremena za ostvarenje njihovih planova. Zato vam otvoreno velim: ako bih ja i moji vojnici učinili samo ono što bi nam se sviđalo, što bi nam donosilo zadovoljstvo, tada nikada ne bismo pobijedili u drugom svjetskom rau, ali budući da smo izvršili upravo sve ono što nam je bilo teško, te smo ustrajali i u najtežim poteškoćama, izvojevali smo slobodu za cijeli svijet.”
Ovaj Eisenhower govor pokazuje nam kako svaku poteškoću možemo i moramo pretvoriti u motivaciju. Upravo je to tajna najuspješnijih ljudi. Oni nisu dopustili da ih raznorazne poteškoće slome već su ih koristili kao pogonsko gorivo prema postavljenom cilju. Sidney Poitier, danas poznati glumac i dobitnik oskara za životno djelo, ne samo da nije prošao na svojoj prvoj audiciji nego mu je režiser rekao sljedeće: Zašto ne prestanete uzalud trošiti i svoje i tuđe vrijeme? Izađite odavde i postanite perač posuđa ili nešto slično. – Upravo u tom trenutku odlučio sam svoj život posvetiti glumi – kaže Poitier. Carl Lewis je nakon dvadeset godina natjecanja osvojio zlatnu medalju u skoku u dalj na Olimpijskim igrama 1966. Kada su ga pitali čemu pripisuje tako dugotrajnu uspješnu sportsku karijeru izjavio je: “Stalno se podsjećam da u životu postoje i uspjesi i neuspjesi. Ni jedne ni druge ne uzimam previše ozbiljno.”
V. Lombardi je jednom rekao: Nije važno jesi li nokautiran! Važno je dižeš li se. Može vas stoga nokautirati bilo koja životna okolnost i situacija, ali vaša je odluka hoćete li ostati na podu ili ćete ustati i krenuti dalje. Upravo ono dosezanje dna postaje vaša najveća moguća motivacija. Zato sljedeći put kada se idete opravdati nekom poteškoćom koja vas odvlači od vašega cilja ugrizete se za jezik i jednostavno nastavite činiti ono što ste do tada činili. Vidjet ćete da će se vaš neuspjeh jako brzo pretvoriti u vaš uspjeh.
