“Slijep sam, molim vas pružite mi pomoć.”
Jedan slučajni prolaznik, igrom prilika stručnjak za reklamu, koji je tuda
prolazio, zaustavio se zapažajući da je u šeširu bilo prisutno samo
nekoliko metalnih novčića.
Savio se da bi mu pružio novac, zatim, i bez pitanja za dozvolu, uzeo je karton, okrenuo ga ispisavši novi natpis.
U toku popodneva slučajni prolaznik se vratio do slijepog čovjeka zapažajući da je njegov šešir ovom prilikom bio pun novčića i novčanica. Slijepi prosjak prepoznavajući ga po koraku uputio mu je pitanje da nije bio on taj koji je nešto napisao na kartonu i što je to mogao napisati. Nato prolaznik odgovori:
“Nisam napisao neistinu – samo napisah tvoju poruku na drugačiji način”, nasmiješi se i izgubi u gužvi.
I tako slijepi čovjek nije saznao da je natpis jednostavno glasio:
“Danas je proljeće …. a ja ga ne mogu vidjeti”.
2 komentara
PROLJECE!
Um: Je covjeku naj veci dar BOZIJI! Jer kad bih svi ljudi,jednako razmisljali-onda nebih bilo razlike medju ljudima… Jadni,slijepac,nije bio ni svjestan koliko mu je taj-dobro’namjernih covjek bio od koristi!!!
Um!Je covjeku naj veci dar BOZIJI: Jer, kad bih svi ljudi-jednako razmisljali,onda nebih bilo razlike-medju ljudima… Jadni slijepac, nije bio ni svjestan koliko mu je taj-dobro’namjernih covjek pomogao!!!