Živimo u nevjerovatno užurbanom svijetu. Tempo života je često mahnit, naši umovi su uvijek okupirani i stalno nešto radimo.
Imajući to u vidu, želim da na trenutak razmislite kada posljednji put niste ništa radili? Samo 10 minuta bez uznemiravanja? Kad kažem ništa, zaista mislim ništa. Znači bez slanja poruka, mailova, interneta, TV-a, priče, hrane, čitanja, čak ni podsjećanja na prošlost ili planiranja budućnosti. Jednostavno, ništa. Vjerovatno se to desilo prije mnogo vremena.
To je vrlo neobično, zar ne? Govorimo o našim umovima. Um, to je nešto najvrijednije i najdragocijenije, putem uma doživljavamo svaki pojedinačni trenutak u svojim životima, na njega se oslanjamo da bismo bili sretni, zadovoljni, emotivno stabilni kao pojedinci i u isto vrijeme smo ljubazni, promišljeni i obzirni u svojim odnosima sa drugima. To je isti onaj um od kog zavisimo da postignemo fokusiranost, kreativnost, spontanost i da uradimo najbolje sve što možemo da radimo. A ipak, ne posvećujemo vrijeme njegovanju uma. U stvari, više vremena posvećujemo brizi o svojim automobilima, odjeći i frizuri nego – OK, možda ne o frizuri, ali shvaćate šta hoću reći.
Rezultat je da smo pod stresom. U umu se vrte razne misli kao u mašini za pranje rublja, idu ukrug, mnogo teških, konfuznih emocija i zaista ne znamo kako se boriti sa tim i tužna je činjenica da smo tako poremećeni da nismo više prisutni u svijetu u kojem živimo. Propuštamo stvari koje su nam najvažnije i ludo je da svako samo pretpostavlja da je život takav i samo treba tako nastaviti. A to nije tako.
Imao sam 11 godina kada sam otišao na svoj prvi sat meditacije. Vjerujte mi, tu je bilo svih stereotipa koje možete zamisliti, sjedenje sa prekriženim nogama na podu, tamjan, biljni čaj, vegetarijanci, sve to, ali moja mama je išla i zanimalo me je to, pa sam pošao sa njom. Gledao sam i par kung fu filmova i potajno sam se nadao da ću možda naučiti kako letjeti, tada sam bio vrlo mlad. Kao i ostali ljudi tamo, pretpostavljao sam da je to samo aspirin za um. Pod stresom si, pa malo meditiraš. Nisam mislio da bi to moglo biti neka vrsta preventive, dok nisam napunio 20 godina i kad su mi se desile brojne stvari u kratkom periodu, zaista ozbiljne stvari koje su izokrenule moj život i iznenada sam bio preplavljen mislima i teškim emocijama sa kojima nisam znao da se izborim. Svaki put kada bih gurnuo jednu dolje druga bi se pojavila ponovo. Bio je to zaista stresan period.
Svi se borimo sa stresom na razne načine. Neki ljudi se zatrpaju poslom, zahvalni za uzurpaciju. Drugi se okrenu prijateljima, porodici, gledaju da nađu pomoć. Neki dohvate flašu, neki lijekove. Moj način borbe sa tim je bio da sam postao monah. Ostavio sam studije, otišao na Himalaje, postao monah i počeo da proučavam meditaciju.
Često me pitaju šta sam naučio u tom periodu. Očigledno, to je promjenilo stvari. Iskreno, postati monah u celibatu znači i promjenu mnogih stvari. Ali, bilo je i više od toga. Naučilo me je – dalo mi je veću zahvalnost i razumjevanje sadašnjeg trenutaka. Pod tim mislim ne izgubiti se u mislima, ne biti ometan, ne biti preplavljen teškim emocijama, već umjesto toga naučiti kako biti ovdje i sad kako biti svjestan, prisutan.
Mislim da je sadašnji trenutak potcjenjen. Zvuči obično, ali provodimo tako malo vremena u sadašnjem trenutku, koji je sve samo ne običan. Nedavno istraživanje sa Harvarda pokazuje da je naš um prosječno izgubljen u mislima skoro 47 posto ukupnog vremena. 47 posto. U isto vrijeme, ovo konstantno vrludanje uma je direktan uzrok tuge. Nismo ovdje tako dugo, ali provesti skoro pola svog života izgubljen u mislima i potencijano biti prilično tužan, djeluje tragično, posebno ako postoji nešto što možemo poduzeti, postoji pozitivna, praktična, moguća znanstveno dokazana tehnika koja našem umu dopušta da bude zdraviji, mnogo više svjestan i manje ometan. Ljepota toga je da iako je potrebno samo oko 10 minuta dnevno, to utječe na naš cijeli život. Ali potrebno je da znamo kako to da radimo. Potrebna nam je vježba, način da bismo naučili da budemo više pažljivi. To je osnova meditacije. Ona nas zbližava sa sadašnjim trenutkom. Takođe potrebno je da znamo kako joj prići na pravi način da bismo dobili najviše. Za to mi služi ovo, ako ste se pitali, jer mnogi ljudi pretpostavljaju da je meditacija u stvari zaustavljanje misli, oslobađanje od emocija, neki način kontrole uma, a u stvari, ona je nešto sasvim drugo. Više je riječ o odvajanju, vidjeti misao jasno, svjedočenje da ona dolazi i odlazi, emocije dolaze i odlaze bez prosuđivanja, već sa relaksiranim, fokusiranim umom.
Na primjer, sada ako se fokusiram previše na lopte, onda je neizvodljivo da se opustim i pričam sa vama istovremeno. Isto tako, ako se previše opustim dok pričam, onda nema načina da se fokusiram na lopte. Ispustit ću ih. U životu i u meditaciji, bit će perioda kada fokus postane preintenzivan i život počinjemo da osjećamo pomalo ovako. Vrlo je neugodno tako živjeti, kada postanete tako stisnuti i pod stresom. U drugim periodima, možemo se previše opustiti i stvari pomalo postanu ovakve. Svakako u meditaciji završit ćemo u snu. Tako da tražimo da postignemo balans, fokusiranu relaksaciju gdje možemo svojim mislima da dopustimo da dođu i odu, bez uobičajenog mješanja.
Obično kada učimo da postignemo pažnju dešava se da nas misli ometaju. Recimo to je neka anksiozna misao. Sve ide glatko i kada uočimo anksioznu misao, to je kao: “Oh, nisam znao da se brinem oko toga.” Vratiš se, ponoviš to. “Oh, brinem se. Zaista se brinem. Tu ima mnogo briga.” I prije nego što se osvjestimo, brinemo se jer smo zabrinuti. Znate, to je ludo. Stalno to radimo, čak svakog dana. Sjetite se posljednjeg puta kada ste imali klimav zub. Znate da se klima, znate da boli. A šta radite svakih 20, 30 sekundi? Zaista boli. Potpomažemo priču, zar ne? Nastavljamo da govorimo to sebi i to radimo sve vrijeme. Samo kroz učenje da um posmatramo na ovakav način, možemo da pustimo takve priče i načine ponašanja uma. Kad sjednete i promatrate um na ovaj način možete da uvidite mnoge različite obrasce. Možete otkriti da je um zaista nemiran i – sve vrijeme. Nemojte se iznenaditi ako se osjećate pomalo uznemireno u svom tijelu kada sjednete da ne radite ništa i vaš um se tako osjeća. Možete otkriti um koji je vrlo dosadan i skoro pa je sve mehanički, djeluje kao da se samo probudite, odete na posao, jedete, spavate, ustanete, radite. Ili možda se ona jedna kljucajuća misao vrti u vašem umu. Bez obzira šta je u pitanju, meditacija nudi mogućnost, potencijal da se odmaknemo i sagledamo stvari iz druge perspektive, da vidimo da stvari nisu uvijek onakve kao što djeluju. Ne možemo promjeniti svaku malu stvar koja nam se dešava u životu, ali možemo promjeniti način na koji je doživljavamo. To je potencijal meditacije, sabranosti. Ne morate da zapalite nikakav tamjan i definitivno ne morate da sjedite na podu. Sve što treba je da se svakog dana 10 minuta odvojite, da se zbližite sa sadašnjim trenutkom da biste osjetili intezivniji fokus, mir i jasnoću u svom životu.
Andy Puddicombe, Izvor: http://www.ted.com/
