Učiteljica je tražila od učenika da u školu donesu u mrežastoj vrećici nekoliko krumpira, a da na svakom krumpiru napišu ime osobe koju mrze i preziru.
Kad su djeca to uradila, učiteljica im je dala drugi zadatak, da sad tu vrećicu sa krumpirima nose sa sobom neprestano gdje god da idu, dva tjedna.
Učenici su tako i uradili.
Međutim, svakim danom se počeo osjećati neprijatan miris iz vrećice, jer su krumpiri počeli truniti.
Što je vrijeme više odmicalo, miris je postajao nepodnošljiviji.
Kada su izvršili zadatak, učiteljica upita učenike, kako su se osjećali dok su nosali vrećicu.
Djeca su se počela žaliti kako im je smetala.
Nekome je bila teška, ali svima je smetao neugodan miris koji je dolazio iz te vrećice.
Tada im je učiteljica objasnila:
“Kako god ste se vi osjećali, isto tako se osjećaju i vaša srca spram osobá koje mrzite. U vašim srcima će biti uvijek težine, imat ćete uvijek neke nevolje i nemire, iz vaših srca izbijat će mržnja i neprijateljstvo kao što je smrad izbijao iz kese. Ali ako niste u stanju da dva tjedna nosite vrećicu trulih krumpira, zamislite onda ljude koji čitav život u svojim srcima nose mržnju i pokvarenost prema drugim ljudima.”
Izvor: mudremisli.com
