Mladu koncertnu violinisticu upitali su jednoga dana koja je tajna njenog uspjeha. Odgovorila je:
“Planirano zanemarivanje!”
Kasnije je to i objasnila:
“Dok sam pohađala školu bilo je mnogo toga što je iziskivalo moje dragocijeno vrijeme. Kada bih nakon doručka otišla u svoju sobu, pospremila bih krevet i sobu, očistila pod, i učinila sve ostalo što je bilo potrebno. Nakon toga bih krenula da vježbam violinu. No otkrila sam da ne napredujem onako kako sam vjerovala da ću napredovati. Zato sam i obrnula redosljed. Sve dok ne završim sa vježbanjem, namjerno bih zanemarivala sve ostalo.Taj program planiranog zanemarivanja, vjerujem, odgovoran je za moj uspjeh.“
