ČUDO JE KAD…

Čudo je kad neprijatelja pretvoriš u prijatelja, a nije posebno čudesno kad ga pobijediš.

Čudo je kad netko izreče misao koju dugo nosiš u sebi.

Čudo je kad pronađeš pravu riječ koja je suprotna svim mudrim domišljanjima u kojima si je tražio. I kad uspiješ zašutjeti, makar se u tebi roje tisuće beskorisnih rečenica.

Čudesan je osjećaj da ti je dan bio lijep i blagoslovljen. Neusporedivo je to ljepši osjećaj od onog kada ti je dan unosan i isplativ.

Čudo je kad susretneš prijatelja o kojem si upravo razmišljao. Čudo je kad se u izboru lijepoga i korisnoga opredijeliš za lijepo.

Čudo je kad ne tražiš čudo, nego dopustiš da ono tebe pronađe.

Čudo je kad se u tebi probudi zaspalo dijete, pa te nije briga za brige. Igraš se, raduješ sitnicama i oči ti vide samo lijepo.

Čudo je kad između znanje i mudrosti radije biram mudrost.

Često tražimo vratolomne i svima vidljive preokrete vlastitog života i to nazivamo i priželjkujemo kao čudo. Zaboravljamo da se mozaik čudesnosti sastoji od mrvica svakodnevne ljepote, koje tako lako odbacujemo kao nevažnu i bezvrijednu.

Prijatelj vašeg uspjeha