Doista je istinita činjenica da na bolnim stvarima učimo, no s druge strane na njima najviše i padamo. Naime sve one vrijedne stvari koje vode prema vrijednim ciljevima nisu lagane. Štoviše ponekad su i bolne. No, naša budućnost počinje upravo sa našim odnosom prema tim stvarima. Priupitajemo se stoga kako se odnosimo prema onome što je „teško“ u našem životu?
„Ako ste spremni da radite samo lake stvari, život će vam biti težak. Ako ste spremni da radite i one teške, život će vam biti lak“ netko je jednom rekao. Biti pošten, iskren, pravedan, suosjećajan, hrabar, ponizan nije u svakome trenutku lagano. Sam si svjedok kako u školi oni glasniji đaci često pokušavaju nametnuti neka svoja pravila, pravila koja se temelje na potpuno drugim principima. Nemoj biti naivan i povjerovati da doista i postoji lagan put do uspjeha. Možeš li se cijelu godinu zabavljati, igrati i zanemarivati učenje te očekivati na kraju dobre ocjene? Doista onaj teži put izabiru samo rijetki, ali on ih na kraju vodi prema onom životu kakvog su doista htjeli.
Prva knjiga Stephena Kinga bila je odbijena čak 30 puta. Na kraju je odustao i bacio je u smeće. Njegova supruga vratila je knjigu i ohrabrila ga da je ponovno počne slati izdavačima. Sve ostalo je povijest, a King sada ima stotine objavljenih knjiga, te je poznat kao jedan od najprodavanijih autora svih vremena. Iako nam danas njegovo ime zvuči poznato, put do toga što je postao bio je jako težak. Jednako tako je i sa Charlie Chaplinom. Teško je zamisliti filmsku industriju bez njegovih filmova. Malo ljudi zna da su njegove izvedbe u početku bile odbijane od strane šefova iz holivudskih studija jer su smatrali da su „previše besmislene da se ikada prodaju“.
Denis Waltley je jednom rekao: Nitko nikada nije postigao nešto zaista veliko, a da se nije izložio riziku. Nije li rizik da te u razredu smatraju drugačijim od onih koji idu linijom manjega otpora ako se trudiš i predan si onome što profesori govore? Nije li rizik da da te kasnije smatraju slabićem kada oprostiš onima koji su te povrijedili? Nije li rizik kada podigneš palog učenika sa poda da nikada ne čuješ od njega riječ hvala? A što su tek oni sati sjedenja i učenja školskog gradiva bez da kasnije budeš ispitan?
U samoj Bibliji stoji usporedba o dva puta; široki put vodi u propast, a uski put vodi prema spasenju. Mnogo je onih koji idu širokim putem i cijeloga se života žale na neuspjeh i manjak sreće. Malo je onih koji se suprostavljaju toj tromoj masi i pokušavaju život doista živjeti bez obzira na zapreke i bolove koje takav život donosi. U konačnici bismo mogli reći da postoji samo jedan put, a to je onaj teži put, jer kraći i lakši put ne vodi nigdje već je najobičnija stranputica u propast. Jimmy Dean, menadžer Grand Ole Opryja otpustio je Elvisa Presleya nakon samo jedne izvedbe rekavši mu: Ti ne ideš nigdje sine, vrati se vožnji kamiona…“ Naravno Elvis ga nije poslušao, već je postao ikona muzike – kralj rock’n’rola. Znate li zašto? Nije ostao na tome već se i dalje trudio. Zato nemojte se prepasti težega puta jer to je jedini put do vaše bolje i ljepše budućnosti.
Mario Žuvela – Tragovima uspjeha
