Prema Jörgu Peteru Schröderu, čovjek zatvara oči pred vlastitom stvarnošću i tako čuva sebe od neugodnih osjećaja i iskustava. To je potiskivanje, projekcija na druge, optuživanje sebe, bagateliziranje sebe, selektivno slušanje, gledanje, razumijevanje i sjećanje. Sve u vezi sa samim sobom premjesti se, kompenzira, sublimira, izbjegava. Ako se čovjek trudi izbjeći bolna i štetna iskustva, slabi mogućnost transformacijskog procesa u njemu. Negiranje, poricanje i potiskivanje upravo stvaraju uvjete jačanja i trajanja nepotrebne patnje i stvaraju dispoziciju za neuspjeh, poraz.
Prepoznavanje svojih mogućnosti osposobljava čovjeka da sebe i svijet oko sebe posve drukčije promatra. Iskustvo poraza, neuspjeha potiče promjenu u pravcu daljnjeg osobnog razvoja. Poraz može biti točka promjene u životu. Čovjekova životna stvarnost nastaje u njegovoj glavi, upravljana njegovim mozgom.
Opažanje stvarnosti je pitanje kuta gledanja. Treba mijenjati perspektivu i otkriti nove mogućnosti. Promjenom kuta gledanja otkrivaju se nove mogućnosti. Široj perspektivi i boljoj sposobnosti reflektiranja treba dodati šire polje opažanja. Sam je čovjek odgovoran za svoj život: svoju odgovornost ne može delegirati na druge. Preuzeti odgovornost znači biti sposoban odgovoriti.
Jadikovanje i preuzimanje uloge žrtve ne vode do preuzimanja odgovornosti, niti do promjene. Odvlače čovjekovu energiju i slabe osjećaj vlastite vrijednosti. To je emocionalna kanta za smeće koja pokušava odbiti napade na čovjekovu samovrijednost. Da bi došao do rješenja problema, čovjek ga mora preformulirati. Ne smije pomoću jadikovke koristiti crno-bijelo slikanje. Vanjski svijet neće moći mijenjati. Može mijenjati generalizacije opisom konkretnih situacija, Može negativni pretvoriti u pozitivni pristup. Takvim pozitivnim preinterpretacijama i formulacijama jača sebe.
Između podražaja i reakcije se nalazi čudesna snaga, a zove se moći birati. Sam čovjek može odlučiti. Odluka kako dalje uvijek je na čovjeku bez obzira što se dogodilo. Treba koristiti slobodu odlučivanja, a ne vraćati se u stari model ponašanja. Treba koristiti malu distancu prema sebi i situaciji. Prostor između podražaja i svoje reakcije treba povećati ako se želi tu slobodu svjesno i za nova rješenja otvoriti umjesto korištenja parole: Dalje se ne može!
Nismo produkt naših iskustava i prošlosti, a niti žrtve vanjskih okolnosti. Ništa ne mora ostati isto. Svaki aspekt životne situacije možemo drukčije vrednovati. Sebi treba dati dozvolu da se smije dalje drukčije ići!
Dr. Pavao Brajša
