Bježanje od svojih problema

Vlastite probleme, želje i potrebe ponekad se pripisuju drugima. Vlastiti motivi pronalaze se i osuđuju kod drugih. Ogovarajući druge mnogi, a da toga nisu svjesni, govore o sebi. Nekritični prema sebi naglašavaju svoju kritičnost prema drugima. Traže trunku u oku drugog, a ne uočavaju balvan u vlastitom. Što ne žele vidjeti na sebi pronalaze na drugome. Čuvaju sebe na račun drugoga. Bježe od sebe i svojih problema naglašavanjem i bavljenjem tuđim problemima. Moraliziraju i drže propovijedi drugima

Ponašaju se naglašeno suprotno onom kako bi se zapravo htjeli ponašati. Na taj način potiskuju svoje stvarno željeno ponašanje. Prevelikom ljubaznošću, odanošću, pristojnošću, ulagivanjem često se brane od mržnje i antipatije koju osjećaju prema drugima. Naglašavaju da im ni na kraj pameti nije ovo ili ono, a postoji velika vjerojatnost da upravo i samo na to misle i to žele. Kada u momentu odlučivanja grčevito ponavljaju »ne«, tada je to sigurno »da«. Posve suprotnim ponašanjem kriju sebi i drugima činjenicu da bi se htjeli posve drugačije ponašati. To je specifična obrana pred jačim, snažnijim, utjecajnijim, pred onim što u sebi osuđuju, a kakvi bi htjeli biti.

Mnogi bježe od životnih problema i konfliktnih situacija u »bolest«. Lakše je omotati glavu ručnikom i leći u krevet nego li suočiti se sa stvarnim i nerješivim problemom. Lakše je gutati tablete za smirenje nego se uhvatiti ukoštac sa životom. Lakše je drugom kazati da nas »peče kod srca« negoli mu kazati u lice da ne postupa fer s nama. Bolest postaje tipičan lažni problem koji odvlači od stvarnog problema. Razgovor o nečem u nama pretvaramo u razgovor o nečem na nama. Lakše je otići na bolovanje nego otvoreno razgovarati o nepravdama u odnosima među suradnicima na poslu. Često je to jedini izlaz iz nerješive životne situacije.

Projekcijom svojih problema u druge, pretjeranim isticanjem ponašanja suprotnog onome kako se stvarno želimo ponašati i pretvaranjem problema u »bolest« bježimo od svojih problema, skrivamo svoju stvarnost i ono što se u nama događa, a sve zajedno služi izbjegavanju uhvatiti se ukoštac sa sobom i svojim problemima.

Umjesto da se bavimo sobom i mijenjamo sebe, bježimo u iluziju o sebi i pretvaramo se u drugoga pokraj sebe i njega pretvaramo u krivca ili »legnemo u krevet« i čekamo pomoć sa strane. U toku svoje dugogodišnje psihoterapijske prakse često sam nailazio na takve »bjegunce« iz zdravlja u bolest, iz života u krevet, iz analize svog ponašanja u kritiziranje tuđeg ponašanja. Sve je to lakše nego uhvatiti se u koštac sa sobom i svojim problemima.

Dr. Pavao Brajša

Prijatelj vašeg uspjeha