Stanite pred zrcalo, pogledajte svoje tijelo ravno i u profilu i iskreno procijenite koliki vam je trbuh – jedva primjetan, povećan ili velik? Ako imate velik trbuh, nemojte ga olako proglasiti tek estetskim problemom, jer ne moramo svi imati manekenske proporcije “90-60-90” centimetara. A i čemu, ako ne mislimo nositi krpice po modnoj pisti.
Međutim, statistike kažu da čak 80 do 90 posto oboljelih od dijabetesa tipa 2 ima cijeli spektar bolesti kojima je zajednički naziv – metabolički sindrom (povišene razine šećera u krvi, pretilost, povišene vrijednosti masnoća i visoki krvni tlak). “Epicentar” metaboličkog sindroma je ipak “veliki trhuh”, a u čemu je opasnost i koje mjere zvone na uzbunu, pojasnio nam je prof. dr. sc. Izet Hozo, pročelnik Kliničkog zavoda za gastroenterologiju i hepatologiju KBC-a Split:
– Veliki trbuh nije samo estetska kategorija, mnogo je pogubnije ono što veliki trbuh znači za zdravlje. Naime, brojne bolesti mogu rezultirati povećenjem trbuha, bez bolova i izraženijih simptoma. Pacijent jednostavno osjeti da mu se trbuh povećava, da su mu tijesne hlače, da je pojas prekratak.
Razlozi su mnogobrojni, na prvom mjestu to je debljina, ali i brojna druga stanja i bolesti. Primjerice, popuštanje srca, ciroza jetre, maligni proces potrbušnice i mnogi drugi tumori rezultiraju pojavom slobodne tekućine u trbuhu koja onda povećava opseg trbuha. No, ako ostavimo po strani ove očite uzroke koji nastupaju relativno naglo i bez posebnih simptoma, osvrnimo se na debljinu koja ima razmjere pošasti, pa je, recimo, u SAD-u proglašena bolešću kojom se njihova zdravstvena administracija nosi uz goleme troškove liječenja.
Ne treba posebno naglašavati da je i u Hrvatskoj gotovo 20 posto stanovništva pretilo. Dakle, sjedeći način života, nekvalitetna visokokalorična prehrana, nedostatak tjelesne aktivnosti dovode do stvaranja masnih naslaga u trbuhu, tako da trbuh ima karakterističan izgled tzv. venter pendulans, ili viseći trbuh, koji pacijentima počinje stvarati velike tegobe. Jer, povećana težina i povećan BMI (body mass index – iznad 35 znači patološku debljinu, a oni iznad 25 su preteški) dobar je pokazatelj odnosa visine i tjelesne težine.
Koje su moguće posljedice debljine u području trbuha?
– Debljina je štetna za cijeli organizam jer napada sve organe i sustave. Primjera radi, masnoća se nakuplja tamo gdje ne bi smjela, a to je jetra (masna jetra, steatoza), dovodi do stvaranja žučnih kamenaca, napada krvne žile (nakupljanje oko srčanog mišića, ubrzano sužavanje lumena krvnih žila, hiperlipidemija, prijeteći infarkt), i uzrokuje povišeni krvni tlak.
Osim toga, debljina dovodi do poremećaja rada gušterače, do razvoja dijabetesa tipa 2, pri čemu je zabrinjavajući podatak da oko 90 posto oboljelih ima otežano disanje, tzv. apnea sindrom, koji se manifestira prekidima disanja u snu, a posljedice mogu biti i moždani udar, karcinom i sl. Uz to debljina otežava kretanje, oštećuje hrskavice zglobova, dovodi do artroze uz sve posljedice koje slijede. Konačno, sam veliki, masni trbuh, s velikim potkožnim masnim jastukom počinje se ponašati kao zaseban organ lučeći hormone, među kojima su najvažniji – adiponektin, rezistin i leptin, koji mehanizmom povratne sprege reguliraju tjelesnu težinu.
Nedostatak leptina, odnosno njegovih receptora na masnim stanicama, adipocitima, kod ljudi izaziva neutaživu glad. Na kraju, ljudi sve više jedu, stvara se začarani krug koji završava ekscesivnom debljinom, razvojem metaboličkog sindroma, ili sindoma X. Inače, tvorac ove kovanice je prof. G. Reaven, sa sveučilišta Stanford, koji je 1988. godine prvi opisao sindrom X, čije su četiri odlike popularno nazvane “četiri jahača apokalipse”: 1. dijabetes tipa 2, 2. pretilost, 3. hipertenzija, 4. hiperlipidemija.
Koji je obujam struka kritična granica kada se počinje paliti alarm?
– Onoga trenutka kada primijetimo da nam odjeća postaje sve tješnja i kada se naš tjelesni izgled mijenja, a svjesni smo da svojim načinom života i prejedanjem sami sebe dovodimo u tu situaciju, pali se alarmno zvonce. Primjera radi, obični krojački metar-traka, kojim ćemo izmjeriti opseg trbuha, može na vrijeme pokazati nalazimo li se u opasnoj zoni glede debljine.
Obujam trbuha kod muškaraca, bez obzira na visinu, ne bi smio biti veći od 94 cm, kod žena od 80 cm. Muškarci s obujmom struka većim od 106 cm i žene s obujmom struka većim od 94 cm su u visoko rizičnoj skupini i moraju žurno poraditi na skidanju tjelesne težine, prije nego bude posljedica na zdravlje. Dakle, višak centimetara oko struka direktno je proporcionalan opasnosti za zdravlje. Mjerenje je vrlo jednostavno: obujam trbuha mjerite u stojećem položaju, bez odjeće, preko najdebljeg dijela trbuha (na sredini između bedrene kosti i donjeg rebra), izdahnite i očitajte obujam.
Mnogi se ljudi ne kontroliraju, ne idu k liječniku, a trebali bi… jer šećer i tlak ne bole pa godinama tiho oštećuju zdravlje. Postoji li neki algoritam sistematskih pregleda koje bi trebalo obaviti u nekim intervalima kojima bi se na vrijeme mogle otkriti podmukle bolesti?
– Iako se čini gruba komparacija, na onaj isti način na koji svake godine obavljamo tehnički pregled svoga limenog ljubimca, trebali bismo napraviti i godišnji, sistematski pregled svog organizma. Na žalost, u današnjem ritmu života, ljudi ponajmanje misle na sebe i svoje zdravlje i javljaju se liječniku samo onda kada ih nešto zaboli. S druge strane, ti tzv. tihi ubojice (tlak, dijabetes, ateroskleroza…) ne manifestiraju se praktično nikakvim znacima u početku bolesti, a kada se razviju manifestni znaci, onda je često kasno.
Na primjer, za razvoj dijabetesa tipa 2 smatra se da postoji razdoblje od oko 10 godina preddijabetesa, kada bi obično mjerenje šećera u krvi na tašte moglo upozoriti na razvoj bolesti. Obično mjerenje tlaka može mnogo ranije upozoriti na razvoj hipertenzije, makar smo svakodnevno suočeni da nam ljudi dolaze u krajnjoj fazi bolesti. Dakle, barem jednom godišnje treba se javiti svom liječniku, koji će, nakon iscrpnog razgovora, uz mjerenje tjelesne težine, tlaka, rutinskih laboratorijskih nalaza (krvna slika, rutinski biokemijski nalazi, urin) preduhitriti pojavu bolesti.
Pušači teško mijenjaju navike, iako ih poruka na kutiji cigareta opominje da ih pušenje ubija!?
– Upravo tako. Ne mogu a da ne ilustriram to scenom s aerodroma u Maleziji s nekog kongresa. Dakle, u lijepo uređenoj, ostakljenoj zgradi, u jednom staklenom tornju za pušače, izolirani, kao da su kužni, sjedili su ljudi i žene u oblacima dima, okolo su prolazili putnici i radoznalo ih promatrali…
Pušenje ubija, to je činjenica i moto na svakoj kutiji cigareta; pojava karcinoma pluća je 1000 puta češća kod pušača. Prvo pitanje kod bolesnika sa srčanim infarktom je: koliko dugo pušite?, a ne: pušite li? Na Zapadu su pušači ekskomunicirani, strogo odvojeni od pušača u svim javnim ustanovama jer je dokazano da pasivno pušenje nosi 30-postotni rizik od spomenutih oboljenja. Zar tome išta treba dodati?
Što učiniti da svoje tijelo opet dovedemo u red?
– Za razvoj debljine smo gotovo isključivo (uz iznimku nekoliko rijetkih, endokrinoloških bolesti) sami krivi. Već sam spomenuo da je kriv ritam življenja, preopterećenost na poslu, brojne dnevne frustracije, sjedeći način rada, nepravilna, visokokalorična prehrana, nekretanje, izležavanje na kauču uz grickalice i zaslađena pića itd.
Činjenica je da prije nije bilo debelih Dalmatinaca jer je način prehrane, ta čuvena dalmatinska (mediteranska) prehrana i život uz more, osiguravao dobru tjelesnu ravnotežu. Danas, se nažalost, to promijenilo, sve se više koristi brza, jeftina, kontinentalna prehrana iz velikih prodajnih lanaca.
Kako se riješiti debljine?
– Lako se može na vrijeme preduhitriti, ali je teško liječiti debljinu jer je duh pušten iz boce i kada se uđe u “circulus viciosus” (začarani krug), tada je vrlo teško liječiti debljinu jer ljudi radije odlaze u bolest nego da se riješe svoje opsesivne želje za hranom.
Dakle, recept je jednostavan: jedimo samo onoliko koliko je potrebno organizmu, ne prejedajmo se, ne jedimo hranu koja nosi višak kalorija (tjestenine, kolači, masna hrana), temeljimo prehranu na dalmatinskome modelu “mediteranske dijete” (najkraće: plava riba, maslinovo ulje, povrće, voće, vino do dva decilitra…).
Svakodnevno se krećimo u prirodi, dnevno barem pola sata, bavimo se tjelovježbom. Konačno, vagajmo se, mjerimo opseg trbuha i kod pojave viška kilograma odmah krenimo u akciju, regulirajmo tjelesnu težinu.
Javorka Luetić, Izvor: www.slobodnadalmacija.hr
