Poraz pretvoren u pobjedu

Mnogi ljudi svoj neuspjeh opravdavaju različitim teškoćama. Oni misle da je poteškoća uzrok njihovog neu­spjeha, no ne razmišljaju dali su u konačnici zapravo oni uzrok te poteškoće.

Ovdje se ne misli na one objektivne zapreke koje se pojavljuju u svakodnevnom životu već na one subjektivne koje sami stvaramo i kojih je mnogo više nego objektivnih. Naime mnogi sami sebe unaprijed odrede za neuspjeh i prije nego što su pokušali. Naravo da se to njihovo proročanstvo kasnije i ispunjava jer stvaraju takve pretpostavke. Što učiniti i kako se osloboditi tih unutarnjih poteškoća?

Kada je Dwight Eisenhower, vrhovni zapovjednik savezničkih snaga u drugom svjetskom ratu, napustio vojničku službu postao je rektor sveučilišta Columbia u New Yorku. K njemu je jednoga dana došao neki student, te ga za­molio za promjenu ispitnog roka, jer se loše osjećao. Tražio je drugu priliku jer se želio bolje pripremiti. Eisenhower je upitao studenta: “Zar ste možda bili bolesni?” “Nisam bio bolestan, nego sam se loše osjećao”, glasio je odgovor. “Dr­agi prijatelju”, okrenuo se tada i drugim studentima, “dragi prijatelji, većinu velikih i značajnih djela u svijetu izvršili su ljudi, koji su bili loše raspoloženi ili čak i bolesni. Kažem, čak i bolesni. Neki su upravo zbog bolesti bili čak još marljiviji, jer su osjećali, da će im inače ponestati vremena za ostvarenje njihovih planova. Zato vam otvoreno velim: ako bih ja i moji vojnici učinili samo ono što bi nam se sviđalo, što bi nam don­osilo zadovoljstvo, tada nikada ne bismo pobijedili u drugom svjetskom rau, ali budući da smo izvršili upravo sve ono što nam je bilo teško, te smo ustrajali i u najtežim poteškoćama, izvojevali smo slobodu za cijeli svijet.”

Ovaj Eisenhower govor pokazuje nam kako svaku poteškoću možemo i moramo pretvoriti u motivaciju. Up­ravo je to tajna najuspješnijih ljudi. Oni nisu dopustili da ih raznorazne poteškoće slome već su ih koristili kao pogon­sko gorivo prema postavljenom cilju. Sidney Poitier, danas poznati glumac i dobitnik oskara za životno djelo, ne samo da nije prošao na svojoj prvoj audiciji nego mu je režiser rekao sljedeće: Zašto ne prestanete uzalud trošiti i svoje i tuđe vrijeme? Izađite odavde i postanite perač posuđa ili nešto slično. – Upravo u tom trenutku odlučio sam svoj život posvetiti glumi – kaže Poitier. Carl Lewis je nakon dvadeset godina natjecanja osvojio zlatnu medalju u skoku u dalj na Olimpijskim igrama 1966. Kada su ga pitali čemu pripisuje tako dugotrajnu uspješnu sportsku karijeru izjavio je: “Stal­no se podsjećam da u životu postoje i uspjesi i neuspjesi. Ni jedne ni druge ne uzimam previše ozbiljno.

V. Lombardi je jednom rekao: Nije važno jesi li nokau­tiran! Važno je dižeš li se. Može vas stoga nokautirati bilo koja životna okolnost i situacija, ali vaša je odluka hoćete li ostati na podu ili ćete ustati i krenuti dalje. Upravo ono dosezanje dna postaje vaša najveća moguća motivacija. Zato sljedeći put kada se idete opravdati nekom poteškoćom koja vas odvlači od vašega cilja ugrizete se za jezik i jednostavno nastavite činiti ono što ste do tada činili. Vidjet ćete da će se vaš neuspjeh jako brzo pretvoriti u vaš uspjeh.

Mario Žuvela

Prijatelj vašeg uspjeha