Volim te, čovječe!

Rijetka riječ: Volim te, čovječe!

Vjerujemo li u nju, radujemo li joj se?
Ili ju držimo iluzijom, utopijom?
Vjerujem u novo proljeće svijeta.
Tada će ljudi,
tamo gdje uvijek vlada rat i nasilje,
odložiti svoje oružje
i doviknuti vidljivu ili nevidljivu neprijatelju:
»Čovječe, volim te.
Ne mogu te ubiti.
Ne mogu ti nanijeti nikakvo zlo.«
Vjerujem u more neslućenih mogućnosti.

Bogati će se tada zastidjeti svoga bogatstva,
odreći se imetka i moći,
poći k siromasima i reći:
»Čovječe, volim te.
Oprosti mi! Uzeo sam sebi previše.
Hoću sjesti s tobom za tvoj stol,
sa zajedničkim kruhom na njemu,
i s cvijećem mira na suncu.«

Vjerujem u čudo,
kad ćemo u svakoj kući,
u svakoj ulici jedni drugima reći:
»Volim te, čovječe!
Hoću iz svojih usta izbaciti
sve gorke riječi,
ispuniti svoje srce dobrotom
i svoje ruke prijateljstvom.«

»Volim te, čovječe!«
Reci to riječima
ili bez riječi.
Reci to smiješkom,
gestom pomirenja,
stiskom ruke,
riječju priznanja,
zagrljajem, poljupcem,
sa zvijezdom u svojim očima.
Reci to s tisuću malih pažnja,
svaki dan iznova:
»Volim te, čovječe!«

Phil Bosmans

Prijatelj vašeg uspjeha